Ko to sve plaća?
Cilj “upravljanja krizom” nije da se rasvetli problem ili otvori dijalog, već da se odvrati pažnja sa onoga na šta je ukazano, da se diskredituje onaj ko je pitanje pokrenuo.
Cilj “upravljanja krizom” nije da se rasvetli problem ili otvori dijalog, već da se odvrati pažnja sa onoga na šta je ukazano, da se diskredituje onaj ko je pitanje pokrenuo.
Nije neobično što američka verzija fašizma liči na selebriti televiziju i pozive domaćina kazina, pošto je to naša simbolična scena, baš kao što je nostalgično obnavljanje rimskog sjaja nekad bila italijanska.
Na trenutak sam se dragi moji ruski sugrađani zapitao zašto li nam je ovaj neuspeli turski državni udar uopšte poslat? A onda se setih: on nam je direktno iz naše budućnosti poslat kao nauk.
Društvo sudija Srbije
Po brzini reakcije turskih vlasti, po broju razrešenih tužilaca i sudija koji će biti uhapšeni tokom sledećih sati, izgleda kao da su svrgavanje vlasti u Turskoj pokušale turske sudije i tužioci.
Srbija se primakla diktaturi i samovolji. Umesto da hapsi one koji su (s)rušili Savamalu i pravni poredak, vlast hoće da hapsi one koji protiv tog nasilja protestuju.
Najavivši napad na nasilje, premijer tehničke Vlade je sazvao sastanak na kojem je trebalo isplanirati strategiju. Posle poziva za učešće, u Autonomnom ženskom centru (AŽC) satima smo diskutovale.
Ima onih što znaju šta je trebalo uraditi da bi se izbegla drama u Nici. Ne verujte im. Svi smo mi zatečeni. Priznati to, znači postaviti se u istu ravan sa drugima, da bismo zajedno razmišljali.
Autonomija.info – Kad neko pobesni do te mere da se lati poslednjeg sredstva – rolne toalet papira – to je „brutalni, divljački“ i uopšte teroristički napad na odbornike i izabrane gradske oce.
Prenosim molbu prijatelja iz Amerike, pitajući se i sama da li je sada važno kako se oko ove stvari ponaša srpski premijer i odgovarajuće institucije… ili je važnije pomoći ljudima.
Bez odgovornosti za nasilje i nakon 2 godine od napada na aktivistkinje/e Žena u crnom u Valjevu
Imitiramo borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i sive ekonomije dok imitiramo privredni rast i borbu za ”malog” čoveka, a sve živeći u bledoj imitaciji i socijalizma i kapitalizma.
Novi magazin – Ovde u Njujorku, gde se trenutno nalazim, Tramp nema neke velike šanse, bez obzira na to što mu je to rodni grad i stalno boravište.
Ubilačke ideje kruže planetom i svaki novi napad ih širi dalje i usađuje u neke nove glave. Već smo znali da više niko nigde nije bezbedan, a sada znamo i da bilo ko može postati terorista.
Državni udar u Turskoj je sprečen, a sada su na redu čistke. U visoko rizičnom svetu turske politike, nominalno demokratskom a u stvari žestoko autoritarnom, gubitnike čeka brza i brutalna kazna.
“Ovakve rezultate nismo imali još od Drugog svetskog rata”. To je protekle sedmice bio glavni naslov, bar kad je o ekonomiji reč, u gotovo svim medijima. I naravno, to je svima zaparalo uši.
Intervju sa Jürgenom Habermasom o brexitu i krizi Evropske unije: došlo je do propadanja nacionalnih demokratija i referendum u Britaniji ilustruje to stanje „post-demokratije“.
VIDEO i transkript, o novom talasu nasilja nad ženama u Srbiji govore: Dubravka Stojanović, Nadežda Milenković; Tanja Ignjatović i Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra.
Nadam se da će naš napad agresivnog i nedoličnog ponašanja proći, da ćemo prestati da zveckamo oružjem i da ćemo uploviti u mirne vode međunarodnih odnosa civilizovanih zemalja na planeti.
Novosti – Približivši se idealu čiju je logiku utvrdio jedan austrijski soboslikar – Ein Volk, eine Partei, ein Kandidat! – HDZ slijedi suvremene trendove.
Ponavlja se stav nižih sudova da je trudnoća „prekid stručnog usavršavanja“. Suluda je i konstatacija da je poslodavka otpustila i sve ostale radnike, pa nema lica sa kojim bi se trudna zaposlena poredila.
Treba izbeći da se globalni odgovor na napade kakav je ovaj u Nici pretvori u megafon koji pojačava efekat terorističkog čina i podiže očekivanja zapadne javnosti „da se nešto preduzme“.
Metodi nanošenja bola koji se koriste u srpskim ustanovama neodoljivo podsećaju upravo na tehnike ispitivanja koje su pripadnici CIA koristili u američkom zatvoru Gvantanamo.
Autor nove knjige o Danilu Kišu je bio ratni ministar informisanja (1991-1994), a danas je dekan Fakulteta za kulturu i medije na bivšem Megatrendu.
Desetak dana posle ubistava u Žitištu opet smo došli do toga da je nasilje nasilje, da je ljubomora ljubomora i da je teško biti ostavljen. Sve ovo možemo naći u tekstu „Biti ostavljen“.
BH Dani – Na mjesto predsjednika Odbora za nauku i obrazovanje nisam angažiran ni kao ekspert ni kao neko ko se javio na konkurs; došao sam političkim dogovorom sa Aleksandrom Vučićem.
Od 1979. godine sam na Beogradskom univerzitetu, gde sam prošao sve faze napredovanja, od asistenta-pripravnika do redovnog profesora Šumarskog fakulteta.
Premijer je izjavio da “umire od smeha čitajući gluposti” o prijemu dvojice zatvorenika iz Gvantanama. Onda je ipak pokušao da objasni kako je moguće da o takvom pitanju odlučuje samo jedan čovek.
Ustavni sud je odbio žalbu porodica 16 Bošnjaka iz sela Sjeverin kod Priboja, otetih i ubijenih 22. oktobra 1992. od strane jedinice bosanskih Srba „Osvetnici“.
„Moj sin nije upisao fakultet i sada će da postane radnik. Ponosan sam na to što će biti radnik“, rekao je predsednik vlade i zloupotrebio svog sina u promociji jedne promašene obrazovne politike.
U slučaju Ljiljane Smajlović, odjeke i reagovanja su preuzele istaknute javne ličnosti (Bećković, Kusturica, Kojen…) čiji se tekstovi, sa sve slikom, objavljuju na naslovnoj strani.
Naše vlasti poznaju jezik pokrivanja jednog nedela drugim, pa su se upustile u igru “zatvaranja Gvantanama”. Stejt dipartment navodi da je Srbija ponudila (offered) smeštaj dvojici zatvorenika.
Razgovor Dejana Ilića sa autorom o njegovoj novoj knjizi „Smrt na Kosovu polju“: Kosovski mit može da prenosi međusobno suprotne poruke i zato je opstao tako dugo, bar dva veka.