Zaustaviti Tužilaštvo
Po mišljenju jedne grupe ljudi naša tužilaštva su zaista preterala i tome treba stati na put. Naročito su prekardašili oni iz Ustaničke, pogotovo Tužilaštvo za ratne zločine.
Po mišljenju jedne grupe ljudi naša tužilaštva su zaista preterala i tome treba stati na put. Naročito su prekardašili oni iz Ustaničke, pogotovo Tužilaštvo za ratne zločine.
Da Vilders ne treba da bude ubijen zato što je snimio film. To izgleda toliko očigledno. Ali, moramo to izgovarati, i ponavljati i ponavljati; u stvari, to je prvo što treba reći.
U predizbornim raspravama se može čuti kako su finansijska kretanja u Srbiji posledica svetske finansijske krize, kako je besmisleno govoriti o tome da Evropska unija nema alternativu, i kako je potrebno okrenuti se tržištima Rusije, Kine, Indije…
Podigoše se oni disovski sutereni, a iz tih naplavina – kako to uvek biva – izroniše svakakve čume, anđame i karakondžule, svakovrsni ludaci (izvorni i hinjeni), secikese i maroderi.
Verovanje o nekakvom “bogatstvu” Srbije je potpuno pogrešno: treba samo pitati one koji su naširoko pisali o tome kako će Slovenija propasti bez srpskih malina šta danas o tome misle. Branko Milanović, ekonomista, Blic, 13.04.08.
Presudom Višeg suda u Podgorici usvojen je tužbeni zahtjev reditelja Emira Kusturice i naloženo novinaru i književniku Andreju Nikolaidisu i nedjeljniku Monitor da Kusturici plate 12.000 eura nematerijalne štete.
Krajem aprila 1992. godine nestala je i formalno jedna velika zemlja. Svima drugima je oduvijek bilo jasno da Srbija i Crna Gora ne mogu same biti “Jugoslavija”, ali ne i slijepom domanovićevskom vođstvu “dva oka u glavi”.
Generalni sekretar NATO, Jap de Hop Šefer, bio je neprijatno iznenađen što su Makedonci odbili njegovu ponudu da hitno doputuje u Skoplje, objasni “suštinu” bukureštanske odluke da se Makedoniji uskrati poziv za članstvo i umiri javnost.
Prošle nedelje (08.04.2008.) Ustavni sud Srbije doneo je odluku o pokretanju postupka za ocenu ustavnosti nekoliko odredaba Zakona o izboru narodnih poslanika.
Pol Teru o čudnim običajima plemena Krič sa Sumatre. Iako se radi o udaljenoj zemlji, zanimljivo je da se neki od tamošnjih običaja mogu prepoznati kao nama vrlo bliski.
Sve što je južnije i ne mora biti tužnije, barem kada je o literaturi riječ. Ne bilo kojoj, nego onoj dobroj be-ha literaturi, antiratnoj, možda trenutno i najboljoj u Evropi, kako ustvrdi nedavno i akademik Abdulah Sidran.
Već mesec dana traje predizborna kampanja u kojoj nije bilo prave politike, ni pokušaja da se političari s građanima dogovore oko ključnog pravca kojim žele da povedu Srbiju.
Negde u ovo doba, u proleće aprila 1453. turski sultan Mehmed počeo je opsadu Konstantinopolja, tadašnje svetinje hrišćanskog sveta.
Radio emisija 11.04.2008, govore: Miljenko Dereta iz Građanskih inicijativa, novinar Boris Dežulović, pisac Marko Vidojković i Vesna Pešić iz LDP-a.
Dva elementa u političkom delovanju radikala otklanjaju svaku mogućnost da bi oni po eventualnom osvajanju vlasti 11. maja Srbiji mogli da donesu bilo kakav boljitak.
Don Koštun, duboko u delirijumu, razgovara sa političkom apstrakcijom jednog čitavog kontinenta – sa Ujedinjenom Evropom. Popeo se na kuhinjsku stolicu, glavom skoro udara u niski plafon i urla direktno u protočni bojler.
Nespremnost da se preuzme odgovornost za neposrednu budućnost oslonila se upravo na relativizaciju organizovanog nasilja kojim je Srbija rasturala jugoslovensku zajednicu.
Edukacijski paket čiji je Suada Kapić (glavni) tvorac u izdanju Fame International, a pod naslovom Opsada Sarajeva važan je doprinos “Kolektivnom Globalnom Pamćenju”.
Čitao sam informaciju “FoNeta” koja naučno dokazuje Srpsku Superiornost, Tehnološki Patriotizam i Duhovnu Vertikalu pupčanom vrpcom povezanu sa Kosovskom Robotikom.
Priča o Kosovu je završena, i nemaju tu šta više Srbima da kažu ni Nikolić ni Koštunica. Mogu samo da ih lažu i ponovo ih vrate u mrak devedesetih.
U ovom slučaju, govorimo o pojmu “Milosrdni anđeo”, kako se od marta 1999. već hiljadama i hiljadama puta u srpskim medijima, u razgovorima i člancima, pa i kod crkvenih ljudi, naziva NATO-agresija 1999. godine protiv Srba i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije a u korist kosovsko-metohijskih Albanaca.
Prošle srede u podne Jugoslovensko dramsko pozorište proslavilo je šezdesetogodišnjicu svoga postojanja.
Posle neobjasnjivog odlaska veoma važnih ljudi za ugled i značaj magazina Ekonomist, odlučio sam da i ja prekinem dalju saradnju.
Kako su telefoni sa Sarajevom radili, zvao sam poznate i nepoznate, da saznam da li u Beogradu ima ljudi koji su rat sa Sarajevom shvatili strašnije od bilo kojeg horrora.
Potpuno sam oduševljena veličinom gluposti koju je veroučiteljka izgovorila na jednom času građanske veronauke.
Rat je, usput budi rečeno, najbolje vrijeme za učenje geografije. Sve ekskurzije na temu “upoznaj domovinu da bi je više volio“ s ratom se u tom smislu ne mogu mjeriti.
Reč je, naravno, o stanju javne i medijske scene u Srbiji i postepenom i temeljitom urušavanju svakog sistema vrednosti na njoj.
Kaže se kako je inflacija ubrzana svuda, što bi trebalo da znači da je posledica nekih činilaca koji su van kontrole privredne politike, recimo srpskih vlasti.
Sme li javnost u Srbiji da zna zašto posle prvog neuspelog tendera srpski biznismen Zoran Drakulić ne može kao drugoplasirani da kupi RTB Bor.
Živimo u čudnim, nejasnim vremenima, a sav njihov apsurdni naboj sažet je u rečenici koju je izgovorio jedan naš istaknuti političar: „Nije vreme za Srbiju da bude racionalna“.
Lider SRS Vojislav Šešelj sastao se sa advokatima bivšeg vođe OVK i premijera Kosova Ramuša Haradinaja, koga je Haški sud pre tri dana oslobodio svih tačaka optužnice za zločine nad Srbima, Romima i Albancima. Blic, 06.04.08.
“Nominentur Neoplanta” – pribeležila je na latinskom Marija Terezija na marginu pismene zamolnice novosadskih građana. Tako je nastao Novi Sad, Neusatz i Újvidék.