SBB-KBB
Oslobođenje – Cilj je da što veći broj birača u SBB-u prepozna jedini spas od američko-skandinavske zavjere protiv Bošnjaka.
Oslobođenje – Cilj je da što veći broj birača u SBB-u prepozna jedini spas od američko-skandinavske zavjere protiv Bošnjaka.
Mišković nam prodaje vakcine za koje nismo sigurni da valjaju, razotkrivaju nam se sitne revizorske greške u slučaju NIS-a od 11 milijardi dinara, Plavšićka se šetka gradom, a nas ama baš ništa ne interesuje.
Dr Jasna Šakota-Mimica, asistentkinja sa Filozofskog fakulteta, nedavno je u brozovskom maniru najurena sa fakulteta.
Čujem da je Demokratska stranka Srbije odlučila da organizuje javne proteste protiv Statuta Vojvodine. Cilj protesta je da se spreči „rasparčavanje Srbije“, kako oni kažu.
Ideja bosanstva, postojanja specifične bosanske nacije ili ideologije stavlja ideju bosanskog u prvi plan, prije uskih etnonacionalnih markera.
Antifašizam nije zanatsko razvijanje leve fraze kao kore za pitu na kojekakvim fensi simpozijumima, nego je rizična, tvrda i ponekad nehigijenska borba za ljudskost i Dobro.
Da li smo zaboravili da preminuli patrijarh nikada nije izrekao eksplicitne reči osude nad masovnim zločinima Srba tokom ratova devedesetih?
Othodim, stazom popločanom, koju uostalom ne dodirujem, koja je samo odlomak nekog sećanja, koja se samo podastire pod mojim stopalima da mi poslednji hod olakša…
Imovina haških osuđenika i optuženika u Beogradu vredi 1,8 miliona eura. Nemačka je ovog leta toliku količinu para poslala Kambodži i Laosu da do kraja godine hrane milione seljaka.
Na sajtu Politike pročitam tekst Gorana Markovića “Kako sam sleteo na Mesec”, smuči mi se jedna rečenica i ja protivno svojoj prirodi pošaljem komentar.
Opšti utisak o delovanju studentskih organizacija, levičarskih pokreta i umetnika je potpuna dezorijentisanost. Dobar primer za to predstavlja muzički projekat “Nova srpska scena”.
Radio emisija 13.11.2009, govore: student Miloš Ćirić, novinar Miša Brkić i pisac Vladimir Pištalo.
Da li je potreban (a) lekoviti zaborav ili je potrebno (b) razložno pamćenje?
Priča o Tadiću i Jeremiću, neumornim pokretačima srpskog spoljnopolitičkog tajfuna, zapravo je priča o gubljenju novinarskog profesionalnog identiteta, integriteta i digniteta.
Vladajuća kasta je prepuna lopova, lažova, ali i poremećenih ljudi, što niko ne govori. Pogledajte slike iz skupštine, poslanici sede sa maskama na licu i turšijom na stolu. Nešto ozbiljno nije u redu.
Zna li se gde je Statut i šta li je s njim? Poslednji put je viđen u Skupštini Vojvodine, ali negde mu se gubi svaki trag.
Rat u brojkama: gubici u ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije u periodu 1991 – 1999. Preuzmite knjigu.
Pozivamo srpsku zajednicu na Kosovu da učestvuje na izborima za lokalne organe vlasti, zakazane za 15. novembar 2009. godine.
Došlo je do banalizacije nasilja: ljudi se uzbude samo ako im bomba eksplodira pred nosem.
Možda bismo i mogli Biljanu Plavšić da ostavimo na miru – posle sudske presude – ali njene žrtve to neće. Mora neko da stane na stranu tih nevino ubijenih.
Svaki je narod bankrotirao na poseban način, pa nije svejedno što to za Nijemce znači Hitler i Auschwitz, za Španjolce građanski rat, za Srbe silovanja u logoru Omarska.
Ako je kurs stabilan, a spoljnotrgovinski deficit raste, valja očekivati devalvaciju (pogotovo ukoliko cene rastu brže nego u zemljama sa kojima se trguje).
Srđa Popović mi prebacuje da se zalažem za „ostavljanje Biljane Plavšić na miru“ i „za normalizaciju zločina.“
I moje se ime nalazi među onih stotinak, sada već valjda i više, „javnih ličnosti“ potpisanih ispod apela kosovskim Srbima (i ne samo njima) da izađu na izbore.
U petak, 13.11.09. u 20.00, CZKD, Birčaninova 21: promocija studije zagrebačkog sociologa Srđana Dvornika.
Otvoreno pismo predsedniku Borisu Tadiću povodom Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici.
Svako ko se bilo gde malo jače zakašlje postaje udarna vest dana, svakom koga negde u Paraćinu ili Bogatiću probode u grudima dobija svojih obećanih Petnaest Minuta Slave.
Više od pedest posto građana Rusije veruje da bi njihovoj deci bilo bolje kada bi mogli da odrastaju u Sovjetskom Savezu, a ne u današnjoj Rusiji.
Sedmi novembar je veliki dan u istoriji američkog kongresa. Demokrate su konačno uspele da izglasaju reformu zdravstvenog sistema. Rezultat je bio 220:215. Čak 39 demokrata je glasalo protiv, dok je samo jedan republikanac glasao za zakon.