Anomija Medicinskog fakulteta
VIDEO i transkript – Režim preko svojih gaulajtera na Medicinskom fakultetu UB po svaku cenu želi da sačuva kontrolu nad ovim stubom srpskog zdravstva. Govori grupa profesora Medicinskog fakulteta.
VIDEO i transkript – Režim preko svojih gaulajtera na Medicinskom fakultetu UB po svaku cenu želi da sačuva kontrolu nad ovim stubom srpskog zdravstva. Govori grupa profesora Medicinskog fakulteta.
Nije lako biti Izraelac i anticionista. Još od SSSR-a nije bilo države s tako isključivom i predatorskom ideologijom koja zabranjuje svaku sumnju i neslaganje kao što je to cionistička država Izrael.
Odsustvo nacionalizma je delom rezultat otpora studenata vrednostima starijih. Načelo protesta je da ne treba verovati aktivistima u građanskom ratu sećanja koji korupciju maskiraju etnomoralizmom.
U Koraksovim crtežima, mrak političke scene Srbije izlazi na svetlost dana. Postaje vidljiv i čitljiv. I mi se, gledajući ove slike, pitamo: zar ovo trpim, zar se ovoga plašim, zar se ovoga ne stidim?
Na Nacionalni dan sećanja na žene žrtve nasilja podsećamo da ne zaboravljamo žene koje su izgubile svoje živote tamo gde je trebalo da budu najsigurnije, u svojim domovima, i od strane najbližih.
Mladina – Šef proustaške partije naredbodavno traži od gradonačelnika Zagreba da ugasi Trnjanske kresove, uz izravnu prijetnju neka „ne pali plamen čije posljedice ne može kontrolirati“.
Novi magazin – Karikaturu je doveo do savršenstva i Koraksovi junaci su sve više počinjali da liče na njegove karikature. Najviše to važi za Miloševića i Vučića.
Odlomci iz knjige o djelovanju SPC u BiH (1989-1996) – Srpska pravoslavna crkva postavljala se u ulogu političkog tumača u društvenim procesima, često grubo zalazeći u pitanja osnovnih ljudskih prava.
Huligani koji sebe predstavljaju kao navijače Čelika, uspjeli su spriječiti izvođenje predstave u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici jer se ta predstava bavi Fudbalskim klubom Željezničar.
Koraksovo ogromno delo ne može se izostaviti ni u istoriji umetnosti, ni u istoriji jedne epohe, kao neoborivi dokaz kulture otpora. Najnovije karikature više nema, sve ostale su na raspolaganju.
U par desetina rečenica studentskog Memoranduma o Kosovu i Metohiji stala je sva glupost, kolektivna, o Kosovu i identitetu. Ne treba se ljutiti na studente, oni su išli u te škole u koje su išli.
Corax nam je ostao dužan onu jednu karikaturu iz serijala autoportreta na kojima bivše predsednike, od Miloševića, preko Koštunice i Tadića, do Nikolića, ubacuje u korpu za otpatke pored svog crtaćeg stola.
Kosmopolitizam se razbio o nacionalne političke granice. Višak konkurencije stvorio je svet pohlepe, amoralnosti i komercijalizacije svih čovekovih aktivnosti, čak i onih najprivatnijih.
Rat omogućava ogromnu državnu potrošnju, mobilizaciju industrije, tehnološko restrukturiranje i reorganizaciju tržišta. To se ne odnosi na ekonomije sa periferije, poput Srbije, koje snose troškove krize.
Za razumevanje otpora u Srbiji može biti korisno vratiti se „Stalkeru“ Tarkovskoga. U filmu se junaci kreću kroz sumorni pejzaž zaraslih ruševina kao po nepoznatoj planeti, punoj opasnosti.
Jedan od najbližih saradnika vladike žičkog, o čijoj će suspenziji odlučivati Sabor SPC, već mesecima se nalazi u izolaciji, protivno ustavnim garancijama osnovnih prava i sloboda.
Odbijanje zahteva Ratka Mladića za privremeno puštanje na slobodu predstavlja važnu potvrdu da ni teško zdravstveno stanje osuđenog za genocid i ratne zločine ne može poništiti svrhu kažnjavanja.
Nakon Drugog svetskog rata, američka hegemonija obezbeđivala je globalna javna dobra: otvorene pomorske puteve, stabilan finansijski sistem. Danas Amerika nije ni voljna ni sposobna za to.
U pravosuđu postoji zavet ćutanja. Teško je reći da li je to društvena tradicija ili naučena poslušnost, ali značajno doprinosi gašenju treće grane vlasti i jačanju nepoverenja u rad pravosuđa.
U noći između 14. i 15. avgusta prošle godine, u Valjevu je izvedena pokazna vežba primenjenog državnog terora. To je bila brutalna opomena šta nas sve čeka ako ne pristanemo na njih.
Predsednik Ustavnog suda kaže da Venecijanska komisija nije dosledna i da njeni saveti ne obavezuju. Petrov sledi poznati obrazac relativizovanja istine.
AUDIO i transkript – Zakonopisci rade kao dragstor, menjaju zakone preko noći. ODIHR-u su poslali izmene Zakona o finansiranju političkih aktivnosti. Vraćeni su na popravni. Govori Nemanja Nenadić.
U okviru akcije slovenačke javne televizije, deset filmova o Palestini umesto eurosongovskog ačenja, prikazan je „Glas Hind Radžab“ Kauter Ben Hanija, film o smrti palestinske devojčice.
Od prve optužnice za ratne zločine u selu Ćuška do poslednje, kojom su spojeni zločini pripadnika 177. Vojno-teritorijalnog odreda Peć, prošlo je 14 godina.
Na tvrdnje da birački spiskovi tretiraju kao žive osobe rođene sredinom 19. veka, ministarka državne uprave i lokalne samouprave nas je pozvala da vizualizujemo deku iz Zemuna.
AUDIO i transkript – Srbija je iz Plana rasta dobila 110 miliona evra, a 1,5 milijarda još čeka. Mrdićeve zakone nisu progutali, da probamo sa Porodičnim? Govori Vanja Macanović iz AŽC-a.
Samozvani ministar rata vrši ratne zločine, ljudi u Africi umiru zbog Maskovih rezova USAID-a, farmeri proglašavaju bankrot, ICE hapsi nekažnjeno, šire se male boginje, a mi brinemo o plesnoj dvorani?
Odlomak iz knjige o Banoviću Strahinji – Kritičari su odavno primetili da pesme starca Milije štrče u južnoslovenskoj epici zbog prkosnih, odvažnih ženskih likova u neskladu sa patrijarhalnim moralom.
Dok je originalni film bio fantazija o tome kako treba da ostanemo odani sopstvenim idealima, bez obzira na glamurozna iskušenja, nastavak nas ubeđuje da treba da se dobro prodamo.
Novosti – Splitsko šetalište protezat će se od spomenika Tuđmanu do spomenika Ivanu Pavlu Drugom. Hoće li to biti poruka šetačima na Rivi da su obavezni držati se kleronacionalističkog smjera?
Nenadležni hoda studentskim stazama, opominje i najavljuje kraj sveta. Pomračiće se sunce, počeće da kuljaju vatre iz vulkana a legije đavola će udariti na nejač, kao na slikama Hijeronimusa Boša.
Kao i devedesetih, udar na intelektualce je odlika režima u konačnoj fazi raspada. Možda zato što u zemlji gde poverenje u institucije erodira godinama, univerzitet opstaje kao stožer građanskog poverenja.