Mnogo tužan dan za Srbiju
Ne mislim na onaj dan kad je pušten Orić. Mislim na prethodni dan kada je osuđen Vladimir Vučinić, sudija Višeg suda u Beogradu. Onaj koji se usudio da Miškoviću vrati pasoš.
Ne mislim na onaj dan kad je pušten Orić. Mislim na prethodni dan kada je osuđen Vladimir Vučinić, sudija Višeg suda u Beogradu. Onaj koji se usudio da Miškoviću vrati pasoš.
Evropska unija je imala 60 godina da se opredeli da li želi zajednicu koja se ravnomerno razvija ili klub međusobno konkurentnih članova. Ona taj izbor još uvek nije napravila.
Novi magazin
Prijatelj mi kaže da je u Srbiji glavni hit među bogatima – kupovina vila na Egejskom moru, kojima je sada veoma pala cena.
H-alter – Vlasnici medija u Hrvatskoj već sada, šest mjeseci prije izbora, toliko dobro čitaju s usana strašnog Karamarka da još fali samo žličica njihove lojalnosti pa da se kaže kako mu jedu iz ruku.
Evropa mora da spase Grčku. Ni njen ostanak u evrozoni nije dobro rešenje, ali još gori bi bio njen odlazak, koji bi izazvao ogromne ekonomske, ljudske i istorijske posledice. Evropa više nikada ne bi bila ista.
Kažu da je na vest o izbijanju pariske revolucije 1848. Nikolaj Prvi uleteo u dvor, prekinuo ples i izdao kontrarevolucionarnu zapovest: „Na konje! Na Pariz!“ U Putinovom Kremlju vlada slično raspoloženje.
Glavna urednica Politike ne razlikuje novine i listove od onih koji ih prave, pa im pripisuje pristojnost, ugled i profesionalizam, kao što sebi daje pravo i da komentariše bilo čiju čast.
Čovek koji u knjižari prelistava knjige je skromni rođak šetača, kao što su posmatrači izloga sanjari slični kustosima muzeja. Svako od njih u svojoj glavi sklapa svoju nevidljivu biblioteku ili muzej.
Biznis i finansije – SAD imaju sankcije protiv 33 zemlje. Ali sankcije štete i onome ko ih nameće. Pet vodećih EU zemalja zbog sankcija uvedenih Rusiji gube milion radnih mesta i 60 milijardi evra dohotka.
BH Dani – …pa je ipak došao. Prvo kod vojvode Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju, pa u Srnu kod vojvode Riste Đoge. O čemu je svjedočio vojvoda Šešelj…
Novi list – Zašto je, jače od svega što je na komemoraciji u Jadovnom nalupetao srpski ministar Aleksandar Vulin, u Hrvatskoj odjeknulo njegovo nazivanje blaženoga Alojzija Stepinca “vikarom ustaške vojske”?
Neka dignu ruku oni koji nisu grešili sa 22 godine. Mnogi su kao i ja tada pogrešili i zaljubili se u pogrešnu osobu, možda i u svog šefa. Mada je mala verovatnoća da je vaš šef bio predsednik SAD.
“Komunizam, taj veliki neprijatelj umetnosti, gotovo je iskorenjen. Mislim da je globalizacija nešto najbolje što se desilo svetu. Zbog nje male i siromašne zemlje rastu i modernizuju se“.
Što se mene tiče, Slobodna Dalmacija je završena priča. Ono što jeste moja briga, to je privatna tužba koju su gospoda „gnjide“ podigli protiv mene. Ja ću se svakako drugačije braniti i, za početak, ću se braniti.
Novosti – Izjavu predsednika Skupštine grada Beograda Nikole Nikodijevića o satanističkim obredima u Teslinom Muzeju odmah je podržao SPC, objavivši fotografiju koja to navodno dokazuje.
Igrom slučaja doputovao sam u Beograd istim avionom kojim su stigli i zlatni orlići. Čestitam im i ovom prilikom. Momci k’o momci, mladi, lepi, lepo vaspitani. Veselili se u avionu, smejali se, pevali.
U skladu sa rečima predsednika vlade, pitanje glasi: kakav problem ima „99,9“ odsto „Srba“ da jasno kaže da je „0,1“ odsto „Srba“ počinilo gnusne zločine i da treba učiniti sve da se spreči da se to ponovi?
Posle masovnog glasanja za gej brak u Irskoj, ljudi su počeli da se pitaju: dobro, a kada će legalizovati abortus? Ispostavilo se da je ljudima lakše da prihvate istopolni brak nego reproduktivna prava žena.
Rejčel Doležal, ćerka belih roditelja, godinama je mogla da se uspešno predstavlja kao osoba mešovite rase, zato što je sve što mislimo da znamo o rasi pogrešno.
U zemlji u kojoj se svuda i na svim nivoima raspravlja samo o svetskim pitanjima, o odnosu između Rusije, Amerike, Kine i slično, za „male stvari“, poput vodovoda i kanalizacije, malo ko mari.
U proteklih godinu dana su pod nerazjašnjenim okolnostima u policiji smenjeni ljudi koji su vodili borbu protiv organizovanog kriminala. Reč je o Rodoljubu Miloviću i Slaviši Sovtiću.
Da nije bilo najave mađarske vlasti da će podići ogradu duž granice, ne bismo ni obratili pažnju na imigrante. Ne zato što ih nema po našim parkovima i stanicama nego zato što nam nisu bitni.
Index.hr – Neoprezno ste ostavili previše materijalnih dokaza za proizvoljnu tezu većeg dijela javnosti kako tek pripremate teren za gradnju slavoluka i trijumfalni ulazak Tomislava Karamarka u Banske dvore.
Na djelu je bizaran pokušaj rekonstrukcije hrvatske države, koja je prema uvjerenju naci-desničara doživjela neke sramotne demokratske devijacije.
Izgradili smo asimetričnu monetarnu uniju sa pravilima koja garantuju nastajanje neodrživih dugova. Svi smo za to odgovorni. Kao Evropljani. I dužni smo da to ispravimo. Zajedno, kao Evropljani.
Prepiska Vladimira Pištala i Pavola Rankova na relaciji Boston-Bratislava: To je opojna ideja – izmisliti sebe nanovo – ali ne znam koliko je realna. Donekle jeste. Možete srušiti neke zidove, ali ne noseće.
Radio Slobodna Evropa – Druže Puškov, samo reci / Letjećemo kao meci / Samo reci, nemaj stida / Da ne bješe genocida!
Krajnja posledica ovog “elegantnog” rešenja je da se sve države kroz koje migranti prolaze ograde i potom mirno posmatra kako se ljudi utapaju, skapavaju ili samospaljuju sa druge strane žice, na teritoriji susedne države.
U traču koji su “ruske kolege” šapnule srpskom šefu diplomatije, a on pokušao da nam proturi kao senzacionalističku vest, nema ničeg skandaloznog.
Da je iskren u svojim namerama, Vučić bi ukinuo besmislene poternice, podržao rezoluciju o genocidu u Srebrenici pred SB UN i izjavio da će svakako otići u Srebrenicu, čak i ako bi tamo (s pravom) bio dočekan kao nepoželjan.
Za liberale je problem samo ideja homogenog kolektiva, u kojem nema mesta za pluralizam. Ovo zapravo nije problem sa kolektivnom akcijom, niti sa politikom kao takvom, već sa populizmom.
Mladina
Hrvatska je dotakla samo dno povjesnog revizionizma i stala uz bok Srbiji koja također ne priznaje plansko ratovanje u Bosni. Zanimljiv je proces približavanja Zagreba i Beograda baš kroz zajedničko minoriziranje zločina u Bosni.