Od Džonija do Prvoslava
Recitator stihova Džonija Štulića, samozvani roker rođen u telu Prvoslava Perića, potom uzdignut u visine Porfirija, a onda strovaljen u naručje Vučića – da, govorim o patrijarhu srpskom…
Recitator stihova Džonija Štulića, samozvani roker rođen u telu Prvoslava Perića, potom uzdignut u visine Porfirija, a onda strovaljen u naručje Vučića – da, govorim o patrijarhu srpskom…
Tekst Zahteva za odgovornost i prestanak nasilja upućen vlastima i građanima, potpisan od strane 500 intelektualaca, javnih ličnosti, umetnika, stručnjaka i građanskih aktivista.
Novosti – Hrvatski portal je od mene branio domovinski rat, Franju Tuđmana, Gojka Šuška itd., dok je srpski portal štitio od mene srpske nacionalne interese, SPC, Porfirija Perića, Aleksandra Vučića itd.
Komentari o vremenu, koji bi trebalo da budu umirujući način da se popuni praznina u razgovoru, dobijaju mučan obrt. Pitanje da li će zima ikada doći glavna je tema diskusija i analiza na radiju.
„Zamislite da neko u Njujorku blokira most… to se toleriše 10 sekundi i onda se žestoko deluje“. Tako je marketinški stručnjak naše vlasti komentarisao blokadu Gazele na protestu protiv nasilja.
Čitalac i sam može da proveri – i pošto se MUP izvinio, policajci su i na teritorijama izvan ingerencija uprava u Užicu i Kikindi obilazili škole i tražili da razgovaraju sa psihologom.
Porfirije se pretvara u Vučića: „jadnice i bednice“, kaže zamišljenoj oponentkinji. „Neće vam biti dobro ako vam budemo odgovarali“, preti medijima…
Neki su je nazivali „hrvatska“ književnica, neki „jugoslovenska“ – većina nije mogla da se pomiri sa time da Dubravka Ugrešić, po svojoj volji, ne pripada nijednom kolektivu.
Vlast podržava demonstracije. Medijsku i uličnu demonstraciju moći, brutalne sile, neznanja, nesaosećanja, demonizacije… Jedino ne podržava demonstriranje pristojnosti.
U hrvatskim mainstream medijima otvorena je rasprava o jednom, uvjetno rečeno, znanstvenom tekstu. Točnije o tekstu politologinje Mirjane Kasapović „Zbogom postjugoslavenstvu“.
Buržoaske revolucije nisu uvek vodile ka demokratiji. Drugim rečima, demokratija ne ide uvek u paketu sa kapitalizmom. Štaviše, kao što sada gledamo, kapitalizam može da razara demokratiju.
Dok je pažnja javnosti usmerena na uzroke i posledice nedavnih tragičnih događaja na Vračaru i u Mladenovcu, gotovo sasvim neprimećeno promiču joj neke druge stvari koje je zaslužuju.
Na dan krunisanja u Londonu su preventivno hapšeni republikanci, a od građana je tražena kolektivna zakletva na vernost kralju. Na ovim postupcima već godinama počiva vlast u Srbiji.
Danas se nastavlja protest protiv nasilja. Režim ne pokazuje nameru da ispuni bilo koji od postavljenih zahteva. To bi vladar smatrao poniženjem i znakom letalne slabosti svoje apsolutne vladavine.
Neka bude kako se kaže u izvinjenju MUP-a: da je dopis školama u kome se traže spiskovi „sumnjive“ dece poslat iz želje da se eventualno osujete nova masovna ubistva u njima.
Prvo mesto susreta veštačke inteligencije i čovečanstva bile su društvene mreže. U tom prvom kontaktu čovečanstvo je poraženo. Ostao je gorak ukus u ustima kao najava događaja koji slede.
Nomad.ba – Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo je školama poslalo preporuku kako da postupaju „u slučaju da učenik prijeti da će oduzeti sebi život i/ili ugroziti druge osobe“.
Dok je cela zemlja bila u šoku zbog masovnih ubistava, prvog dana po isteku trodnevne žalosti petočlana komisija najviših skupštinskih funkcionera izabrala je 7 istaknutih pravnika za VSS i VST.
Tri od sto (3%). Toliko odgovornih lica bude kažnjeno u krivičnom postupku kaznom zatvora za smrt radnika. Od preostalih 97, njih 7% se izvuče sa uslovnom osudom, a 4% sa kućnim zatvorom.
Novosti – Povodom 25. obljetnice smrti Gojka Šuška, nekadašnjeg Tuđmanovog ministra obrane, Hrvatska pošta tiskala je prigodnu marku s njegovim likom – rad Sabine Rešić…
„…mali monstrum je znao da neće u zatvor, jer ima 14, e pa snizićemo granicu na 12, a ako neki još mlađi monstrum priredi krvavi pir spustićemo granicu na 7, pa na 4, država uvek može da menja zakone…“
Kao mornar poslednje klase Jugoslovenske ratne mornarice učestvovao sam u evakuaciji ljudstva i naoružanja iz kasarni duž jadranske obale od septembra 1991. do kraja maja 1992. godine.
Dva dana nakon zločina u Ribnikaru i dan posle zločina u Mladenovcu, NVO Kreni Promeni je pokrenula Peticiju za oduzimanje dozvola TV Pink i Happy, koju je potpisalo pola miliona ljudi.
Mladina – Stajala sam na blagajni kvartovskog dućana i čekala dok je mlada blagajnica pokušavala riješiti problem s karticom. Prestrašena, nespremna za taj posao, dok je red bivao sve duži…
Oslobođenje – Tek kada je od njegove smrti prošao isti broj godina koliko ih je proveo na čelu partije možemo vidjeti koliko je to mnogo vremena.
Tata je pitao: „Šta ti je tačno rekla?“ Mama je rekla: „Da je Dinov ćaća skužija da mu je mali maznija pištolj iz kutije za postole! A kad ga je ukeba, Dino mu je reka da ga je da nekom frendu!“
Ogoljeno nasilje u kojem su izgubljeni životi dece i mladih ljudi ne može da stoji samo za sebe, izdvojeno, kao nepredvidivi događaj, posledica nedostatka nadzora, kako je to razumeo Vučić.
Protesti bez parola u ponedeljak u Beogradu poručuju da je jedino važno da nesposobnjakovići sa što manje reči odu i da se pokuša spasti ono što se spasti može: deca, recimo.
Otkako su izvršili masovna ubistva, jedan 13-ogodišnjak i jedan 21-ogodišnjak se u javnosti pominju i opisuju kao monstrumi. Tako ih nazivaju političari, estradne zvezde i mnogi novinari.
Pronađi (budućeg) ubicu – to je nova igra u našim školama, a prema zamisli nekog genija iz policije. Ne znam da li je čitalac manje naivan od mene, ali odmah ću reći – ovo nisam očekivao.
Prepušteni samima sebi, učenici Zemunske gimnazije su pozvali patrijarha Porfirija na skup „Jedan minut nije dovoljan“, održan u Zemunskom parku ispred crkve Svetog arhangela Gavrila.
Razmišljanja o masakru u školi u Beogradu dovode me do zaključka da je škola izgubila ulogu druge kuće, druge porodice i druge sigurne luke za našu decu, ali i za nastavnike u njoj.