Feral i ostalo
Prošle nedelje izašao je poslednji broj splitskog nedeljnika Feral Tribune, na veliku žalost mislećih i poštenih ljudi u Hrvatskoj i mnogo šire.
Prošle nedelje izašao je poslednji broj splitskog nedeljnika Feral Tribune, na veliku žalost mislećih i poštenih ljudi u Hrvatskoj i mnogo šire.
U donošenju te odluke (izručenje Stojana Župljanina) nisu učestvovali premijer Vojislav Koštunica i ministri iz DSS i NS. Večernje novosti, 21.06.08.
Kada Tadić progovori o nacionalnom pomirenju, a nacionalno svesna inteligencija razdragano podrži tu njegovu nepromišljenu i nedomišljenu fintu, belodano je da tu nešto (ništa) ne valja.
Srpsku političku elitu doživljavam kao obdanište za agresivnu decu – premalo pameti i previše čarki oko besmislica.
Obrni-okreni, sve i kad bi htela, Politika ne može pobeći od svoje sudbine. Opet je predmet međustranačkog potkusurivanja i preganjanja, što posle svega što se dešavalo na turbolentnoj srpskoj političkoj sceni i nije neko naročito iznenađenje.
Međuetnički sukobi u Mostaru mogu izbiti zbog večerašnje utakmice između Hrvatske i Turske na evropskom prvenstvu u fudbalu.
Reč je o simboličkoj godini: stvari koje su zauvek promenile život nekoliko generacija su se dešavale nekoliko godina pre, i nekoliko godina posle.
Radio emisija 20.06.2008, govore: sociološkinja Vesna Pešić, publicista Mirko Đorđević, antropolog Ivan Čolović i pisac Végel László.
Zašto jedan uspešan političar piše poeziju i izlazi u javnost sa zbirkom pesama? Šta će mu to? Šta očekuje da na taj način postigne?
Nije li govor mržnje, koji gaje političari i njihovi mali lokalni fireri glavni okidač mnogih tragedija širom ovih prostora. I nije li prvi službenik u Službi za zaštitu ljudskih i manjinskih prava osoba koja bi trebalo da pozove na uzbunu, a ne da napada i relativizuje pojave govora mržnje u Srbiji?
Barak Obama, globalni kandidat? „’Obamanija’ je postala planetarni fenomen koji je možda rašireniji čak i od fenomena ’dijanamanije’“, napisao je Timoti Garton Eš, profesor na evropskim studijama u Oksfordu. Dobro rečeno.
Danas je, bre, to evropska partija, sve levičar do koljača, sve zločinac do euroentuzijaste, sve demokrata do socijalista, ne zna se gde počinje Tadić a gde u vimetu završava Dačić!
U Srbiji je, ne samo zbog ruske paradigme, pad komunizma proces koji je delimično prepušten budućnosti. Istočnoevropski primeri sugerišu da je najbolje kad to čine sami komunisti, ili socijalisti.
Da postoje takvi mehanizmi koji bi olakšali život Srba, a istovremeno otežali funkcionisanje samozvane države Kosovo, naša vlada bi ih odavno uspostavila. Ranđel Nojkić, funkcioner SPO, Kurir, 16.06.08.
S nekom sigurnošću se može reći da je ishod irskog referenduma oblikovan pod uticajem spoja dva faktora. Jedan od njih je bedna kampanja za “Da”.
Kad bi bio ratifikovan, Lisabonski sporazum bi zamenio neuspešni predlog Ustava koji su na referendumima odbacili Francuzi i Holanđani 2005.
Danas
Direktor Službe za ljudska i manjinska prava Petar Lađević – ako su njegove reči verno prenesene – izneo je nekoliko krajnje spornih stavova.
Velike partije ili predizborne koalicije mogu da izražavaju volju većine ili opštu volju, iako nisu osvojile prostu većinu glasova. Zbog toga nije uobičajeno da se oformi vlada malih partija.
Šta ako oslobođeni Marko dođe iz Rusije, gde se skrivao od pravde i opet nekoga izmlati i zapreti mu motornom testerom? Ako ga policija privede i prijavi, biće to proglašeno za nastavak “političkog progona”.
Smisao razdvajanja politike i morala – što pada u isto sa razdvajanjem države i crkve – jeste u sledećem: ne postoji više vrhunsko (kolektivno-moralno-religijsko) dobro, koje prethodi političkom delovanju, već političko delovanje preuzima primat.
Razmirice, svađe i teške reči koje su se redovno čule u Narodnoj skupštini u Beogradu prvih meseci 1928, kulminirale su teškim zločinom koji se dogodio 20. juna te godine.
Neki naši politički lideri misle da su bogomdani za ulogu Zevsa, misleći da će tako promeniti sudbinu Srbije, mitski rečeno da ponovo mogu zavesti mitsku princezu Evropu. Milka Lučić, uvodničarka, Politika, 14.06.08.
Tako se i Župljanin našao u paklu, ali kao Belzebubovo službeno lice, kao onaj koji je tu da pomori što više duša. Bio je to njegov izbor, i ništa ga ne može oprati od njega.
Lepa je ona biblijska vizija pomirenja, koja nudi sliku lava i košute koji spavaju zajedno. U istoriji i životu, pa i u Srbiji, nije tako.
Za dva dana dve “bombe”. Jedna u Požarevcu, oslobađajućom presudom Marku Miloševiću za prebijanje otporaša. Druga u Pančevu, hapšenjem haškog begunca Stojana Župljanina.
Ako McCain bude izabran, ja se definitivno ispisujem iz Amerike, nek’ si jebu mater na vjeke vjekova.
Nego šta, lično ću otići u Požarevac, pod lipu, rukama ću da iskopam ono jastuče u obliku srca, koje je Mira natopila suzama i da i ja, kao doprinos nacionalnom pomirenju, na njega kanem koju suzu.
Naslov ovog teksta je preuzet sa albuma Idola, koji se na folirantski način nešto kao bavio pravoslavljem i koji je 1986. godine proglašen za najbolju ploču YU rocka, skupa sa numerama Rusija i Nebeska tema.
Samo se iznenadnom i očekivano-razarajućom bolešću u tragovima mozga može objasniti ono što se u ćelijama svesti oblikovalo Tadiću u procesu kupovine miloševićevskog Otpada.
Verovatno je bilo zamišljeno i očekivano da SPS, u jednom pažljivo odabranom trenutku, pa i “u pet do dvanaest”, naglo popravi svoju poziciju kod demokratski opredeljene publike.