Iz odgovora EU izbija lažna skrušenost, neshvatanje problema i spremnost na dalje srljanje.

Jergovića “bosanskohercegovačkim srpskim piscem” smatra budalasta hrvatska Wikipedija, a iz hrvatske kulture ga tjera predsjednik Hrvatskog društva pisaca.

Sve ozbiljne novine pišu o prokletstvu kuće na Košutnjaku, skupštine četvrte Jugoslavije, zgrade čiji su se slavni stanari ubijali i samoubijali.

Nijedna od tvrdnji iz testa nije autorska – svaku od njih sam čuo u Srbiji ili među srpskom dijasporom, pročitao u novinama ili na domaćim forumima i blogovima.

Rast cena hrane i energije u zemljama u razvoju ima negativne posledice po gradsku sirotinju, koja se uglavnom i buni. U Srbiji se bune nastavnici, dakle oni koji rade za državu.

BIH se ne sviđa Dodiku, Srbija efendiji Zukorliću, a Crna Gora mitropolitu Amfilohiju.

Ako mislite da su neki današnji tabloidi đubre, pronađite na Internetu originalne snimke i tekstove RTS-a, Politike ili Večernjih novosti iz, na primer, 1992. godine.

Kada su jedni druge optuživali za fašizam, najčešće su bili u pravu, ali tek “da zabuna bude veća”, kako bi rekao Marko Nikezić.

Pokazalo se još jednom da su dugoročno neodrživi režimi koji nisu utemeljeni na zaštiti građanskih sloboda i vladavini prava.

Radio 101 su pojeli njeni šefovi. Uzalud su sjajni novinari odlično radili svoj posao.

Kada je riječ o Bliskom istoku, čitava naša zapadna politika je izgrađena na isključenju naroda. 

Kao što se vidi u Srbiji, ako reformi nema, razočaranje u revoluciju je neizbežno. Teorija revolucija sugeriše da je to pre pravilo nego izuzetak.

Jaspers je čekao na Heideggerovo javno distanciranje od pokreta koji je nebrojenim ljudima nanio toliko zla. I nije ga dočekao.

Više od 20 profesora pravnih fakulteta odaslalo je apel stručnoj javnosti, kojim kritiziraju izmjene pravosudnih zakona kojima se pokušavaju ispraviti pogreške u reformi pravosuđa.