Više od posla
Da li su u pravu oni koji tvrde da je na majskim izborima u Srbiji pobedio – Fiat?
Da li su u pravu oni koji tvrde da je na majskim izborima u Srbiji pobedio – Fiat?
Najmanje 23 imigranta ubijena su prošle nedelje u predgrađima Johanesburga od ruke ljudi koji su donedavno bili žrtve aparthejda, najnemilosrdnijeg i najproračunatijeg sistema rasne eksploatacije u XX veku.
Izjava Vojislava Šešelja o ubici Zorana Đinđića precizno karakteriše nacionalnu vladu koju bi da sastave SRS-DSS-NS-SPS-PUPS-JS i nestranačke ličnosti.
Posle “kandidata za gradonačelnika”, Aleksandra Vučića, srpski radikali rešili su da za ministra unutrašnjih poslova u budućoj vladi kandiduju Milorada Mirčića.
Parolama „Ne dam ti Beograd“, „Restless Belgrade“ i „Not surrending Belgrade“, pripadnici pokreta izrazili su protest zbog mogućnosti da gradonačelnik Beograda postane kandidat SRS Aleksandar Vučić.
Tumačenje izbornog rezultata patriotsko-patrijarhalnog bloka zavisi pre svega od toga da li će uspeti da obrazuju vladu ili ne.
Stvoren je izuzetno povoljan ambijent da se istinski srpski antifašizam gurne na marginu.
E-novine – Prošlogodišnje i ovogodišnje koaliciono potentne stranke imaju slične karakteristike: one mogu i sa jednom i sa drugom stranom.
Mnogo nije dobro. Ne bih da budem depresivan, ali ovo što vidite naokolo to je poprilično stravično poprište razornog metafizičkog zemljotresa sa epicentrom u Knez Mihajlovoj. This is the end my beautiful friend, the end… horror… Niko nije posebno kriv. Svi su krivi. Niko nije kriv. Zašto baš nama? Da li smo mogli da izbegnemo tu čašu? Da li se vredi boriti, ili odustati od svega.
Zavladao je panični osećaj da nadire nekakva zagađena voda do iznad nosa i da će nas, ako ne pobegnemo na vreme, odneti smrdljiva bujica ili nas lagano pojesti bakterije iz kanalizacije nakon što se podavimo.
Ne sećam se da se ikada desilo da posle nekih izbora nastane takav muk, a potom depresija, a sve posle navodnog uspeha proevropskih snaga.
Umoran sam. Ostao sam bez ideja. Proteklih dana razmišljao sam i pisao o svemu, osim o gadostima kojima je prožeta politička Srbija.
Grupa postarijih obožavalaca generala Franciska Franka krenuće iz svoje kancelarije u Madridu na misu za svog heroja, koja će se održati u Dolini palih.
Vijest da je Ivica Dačić otputovao u Moskvu, verovatno je bila onaj mentalni trigger za ličnu predstavu o filmu u kojem mali Ivica i velika Mira sklapaju pakt pomirenja.
Na majskim izborima, na kojima se nacionalni program DSS sveo na praktično jednu rečenicu – “Kosovo je Srbija”, DSS i NS izgubili su još dodatnih 150.000 glasova. Dušan Pavlović, analitičar, Ekonomist, 19.05.08.
Toliko se pričalo i pisalo o našim i savremenim jahačima i jahačicama Apokalipse, pa zamislite kada bi sve to zaista uživo i videli.
Iako se u trenutku pisanja ovog teksta još ne zna ko će napraviti vladu, uzmimo da ishod bude trenutno najbolji dostupan. To nije koalicija DS i LDP sa podrškom socijalista, jer LDP neće sa socijalistima, a i socijalisti ne bi pristali na ovakvu ulogu.
Dešavalo se već da su patrijarsi, zbog bolesti ili iz drugih razloga, bili sprečeni da obavljaju dužnosti, ali Crkvom nikada do sada nije upravljalo kolektivno telo.
Kada je reč o gubitku teritorije, a u slučaju Kosova radi se o 12% ukupne površine Srbije, ukoliko je to uopšte relevantan kriterijum, možda bi trebalo uzeti u obzir iskustva nekih drugih država koje su se nalazile u sličnim situacijama.
Šta, dakle, Dačić može da uradi? On se može priključiti radikalima i Koštunici i tako, najdalje za četiri godine, politički upokojiti i svoju stranku i sebe, ili se može priključiti Tadiću, pokušati u tom priključivanju da bude skroman kakav je bio i do sada, i tako probati da preživi.
Tri stranke ili koalicije stranaka koje bi htele da oforme vladu zalažu se za tri nemoguća ili neostvariva cilja.
To što bi srpski radikali mogli da uzmu vlast u Beogradu uz pomoć klerofašista i narodnih izdajnika nije moja – ni tvoja, čitaoče – zasluga.
Ivica Dačić nije Bog, ali čini se da hrli ka tom statusu. Taj čovek još od postizbornog ponedeljka vredno pravi Vladu Srbije, a svi mu se nude da mu u tome pomognu.
Velika većina Srba je za uključivanje u EU jer dobro shvata da im, bez obzira na to što, kako Srbi vole da kažu – “Bog na nebu, a Rusija na Zemlji” – naša draga otadžbina ne može pružiti ono što im može pružiti Evropa.
Austrijska policija bi mogla da provede večnost na Friclovom slučaju, ali siguran sam da nikada neće „shvatiti zašto je počinio ovaj užasni zločin“.
Sada se dobro vidi šta se događa kada se jednom rigidnom, vlastoljubivom i preambicioznom (a neuspešnom) političaru, sklonom izrazito autoritarnoj vladavini, predaju u ruke najvažnije poluge vlasti – od državne bezbednosti i policije do najuticajnijih medija.
Pokušavajući da nekako objasni svoj poraz na proteklim izborima, Vojislav Koštunica je natuknuo da je on dugo bio na vodećem položaju u jednoj zemlji u tranziciji.
Ovaj rezultat je trijumf Demokratske stranke. Ona prvi put od svog nastanka postaje najjača parlamentarna stranka, čemu je doprinelo njeno pomeranje ka evropskoj opciji.
Nekoliko minuta nakon što su objavljeni rezultati izbora, glasači zaljubljeni u Tadića i ostale, odlučili su da rezultat od 103 osvojena mandata koalicije pretoče u alkoholnu euforiju.
„Ovo je demonstracija naših rastućih mogućnosti u sferi odbrane. Mi smo u stanju da zaštitimo svoje ljude, svoje građane, svoju državu, naša bogatstva.“
Izbori nisu uspeli da uklone pretnje evropeizaciji i otvaranju, pošto o tim pitanjima nije ostvarena jasna, odlučna većina ni u kom smislu. Osim toga, postoje haške obaveze i uticaj Rusije.