Pod senkom nadstrešnice
CEVES – Protesti sigurno nisu bili glavni krivac za usporavanje privrednog rasta u prvom kvartalu ove godine, ali su ogoleli činjenicu da on poslednjih godina stoji na sve slabijim temeljima.
CEVES – Protesti sigurno nisu bili glavni krivac za usporavanje privrednog rasta u prvom kvartalu ove godine, ali su ogoleli činjenicu da on poslednjih godina stoji na sve slabijim temeljima.
Rastresita čežnja za slobodom bez pobedničke strategije, vodi u stalnu mlaku borbu pod otvorenom represijom. Čekaju nas svakodnevni čudovišni ispadi, koji nadmašuju prethodno najgore iskustvo.
Studentima namećemo breme savršenstva. Ne preispitujemo njihove odluke, samo ih slepo pratimo. Obijamo da preuzmemo deo odgovornosti, postiđeni što nismo umeli da povedemo uspešnu borbu.
Konačno znamo ko vodi zaveru protiv SNS-a uz pomoć Hrvatske i nekih drugih sila koje će se otkriti na samom kraju – očekivano, rektor i Nataša Kandić, sa milijardama evra iz znaseotkuda.
Koliko smo daleko spremni da idemo u pobuni? Šta nismo spremni da damo režimu, gde su naše crvene linije – to je pravo pitanje.
Zamislite da ste otac ili majka mladića koji je bez ikakvog razloga optužen za pokušaj rušenja ustavnog poretka. Sud mu određuje pritvor, pa ga produžava, a onda saznajete da vam je sin pretučen.
Posle zaplene kokaina visoke čistoće u luci u Hamburgu, javni tužilac je optužen da je na platnom spisku bande koju je trebalo da goni. Odavao im je informacije iz istrage za 5.000 evra mesečno.
Prošle jeseni, baš pred početak studentskih protesta, u saradnji sa inicijativom Muzej devedesetih sproveli smo istraživanje percepcija devedesetih među mladima od 18 do 30 godina u Srbiji.
U Srbiji se institucije ne ruše jednim spektakularnim udarom već svakodnevno, iznutra. Pod maskom zakonitosti i uz pomoć lojalista u institucijama, državni udar ne mora da puca, već samo da traje.
Potkopavanje je omiljeni način osvajanja javnog prostora u Beogradu. To je slučaj i s Narodnom bibliotekom Srbije, o kojoj se povela debata na jučerašnjem zasedanju gradske skupštine.
Radnička klasa je mnogo šira kategorija koja obuhvata više od radnika koji udaraju čekićem ili pokreću mašine. Na svetskom nivou zapravo je dosta opao samo broj industrijskih radnika.
Uprkos razlikama, ovi protesti imaju zajedničku nit. Reč je o generacijskoj deklaraciji da javni život više neće biti diktiran strahom. I u Srbiji i u Turskoj, studenti su odbili da ćute pred nepravdom.
Posle 11 godina na vlasti u Kanadi, liberali nisu uspeli da privuku delove radničke klase koji su ostali uzdržani ili su glasali za konzervativce. Kanibalizovali su sve što stoji levo od centra.
Dva mita cirkulišu u delu akademske zajednice. Prvi je čista zamena teza: ideja da će nastavak blokada ili štrajkovi uništiti univerzitet. Drugi, možda još opasniji, jeste iluzija o povratku na staro.
Studenti i pobunjeni žitelji Srbije brane zemlju od revolucije na državni pogon. Oni su konzervativni na najčasniji mogući način: hoće da sačuvaju institucije i znanje nagomilano u njima.
VIDEO i transkript – Šestoro novosadskih aktivista i aktivistkinja su već dva meseca u zatvoru, a za još šestoro njih je raspisana poternica i određen im je pritvor u odsustvu. Govore advokati uhapšenih.
Posle svega, ostaje da se svako od nas, saglasno svom znanju i savesti, pridruži građanskom otporu sudskim odlukama donetim mimo Ustava i zakona.
Vlada Srbije je obrazovala Radnu grupu za analizu stanja na fakultetima i izradu Nacrta zakona o visokom obrazovanju. Sastav radne grupe dovoljno govori o motivima za njeno formiranje.
Mladina – Ima nešto kancerogeno u činjenici da se Hrvatska oglušila o dan kada su u njen glavni grad ušle partizanske jedinice na čelu s Kočom Popovićem, vođom Druge proleterske brigade.
„Plaćate li u kešu ili sa karticon?“ Dida je rekao: „Sa karticon!“ Teta Tonka je rekla: „Okej, prislonite karticu!“ Dida je prislonijo karticu. Teta Tonka je dzirnila i rekla je: „Traži van pin!“
Marija Vasić je i dalje u pritvoru. Javnost zna da Marija Vasić nije pritvorenica, ona je talac. Ova država uzima svoje građane kao taoce i to putem suda. Zbiva se sada, upravo sada u Srbiji.
Kao da mu nije bilo dosta što je proteste proglašavao propalim i obećavao da će ih uništiti u celom svetu, nego je morao da srlja i u Niš sa sve pričom kako će napraviti trodnevni skup (trajao dva sata).
Srpska antirežimska scena podeljena je na „čiste“ i „prljave“ aktere. Ako dođu u dodir, „čisti“ će i sami postati nedodirljivi. Ime te podele je „bavljenje politikom“, pre svega izbornom politikom.
Plavi nužnici vesnici su dolaska višeg bića u Niš, rodno mesto kolega, rimskih careva. Izvučena je pouka iz ukazanja imperatora u Sirmiumu, gde su dovedenici bili prisiljeni da vrše nuždu javno.
Ogromna većina građana Rumunije podržava EU i NATO (90%), ali odbacuje tzv. proevropsku političku elitu koja je uvela zemlju u ekonomsku stagnaciju, uz korupciju i izneverena obećanja.
Okupator je jednom stigao samo do hotela Nais i nije smeo dalje, jer su njegovi besprizorni emisari loše prošli. Sledeći put, rekao je, sve ima da ih razjurim. Da nije mislio da razjuri Nišlije iz Niša?
Borba za život Marije Vasić i protiv institucija koje ignorišu žrtve i privileguju odgovorne, ne izgledaju dovoljno važni cenzorima iz RTS. Pristup se nije promenio od blokade javne televizije.
Plodovi naših postupaka mogu se proceniti tek naknadno, na osnovu razlike koju ti postupci unose u svet. Teško je unapred prosuditi da li bi svet bio drukčiji da smo mi drukčije delovali.
Jasno je da nema osnovane sumnje da je šestorka učinila delo koje im se stavlja na teret. Bez osnovane sumnje ne bi trebalo da bude ni tromesečnog pritvora, ni životne ugroženosti Marije Vasić.
U svom stripovskom nastavku Orwellove crne povesti, francuski crtač i scenarista Xavier Coste otvara pitanje kakvu je alternativu totalitarizmu moguće stvoriti pod totalitarnim okolnostima.
U krivičnoj prijavi protiv novosadskih aktivista ne navodi se ništa iz njihovog razgovora, snimanog u suprotnosti sa Ustavom. Ne citira se nijedna izjava, samo se „tumači“ šta je ko od njih mislio.
Naizgled legitiman cilj, posebno nakon 7. oktobra, uništenje Hamasa je nemoguće postići bez uništenja Gaze. Čak i ako se otpor ne bude zvao „Hamas“, ciklično će se obnavljati, a Izrael će ga gušiti.