Kome smeta rumunska crkva
Udruženje „Nova desnica“ protestovalo je ispred ambasade naše zemlje u Bukureštu zbog zabrane građevinske inspekcije opštine Negotin da se sagradi objekt u Malajnici koji bi faktički bio hram Rumunske pravoslavne crkve.
Udruženje „Nova desnica“ protestovalo je ispred ambasade naše zemlje u Bukureštu zbog zabrane građevinske inspekcije opštine Negotin da se sagradi objekt u Malajnici koji bi faktički bio hram Rumunske pravoslavne crkve.
Nakon što je zatajio u odbrani Kosova, probran i kroz sitna partijska rešeta pažljivo prosejan ustavoljubiv narod nestrpljivo iščekuje priliku za revanš.
Zašto mi ipak dobrovoljno i dosledno postupamo naopako i nakaradno, ne odustajući čak i ako su posledice tako strašne, tako ponižavajuće, tako bolne, tako samoubilačke, iz dana u dan, iz godine u godinu, iz veka u vek?
Antonić već duže vreme „nerazborite“ karakteriše kao ekstremiste i podučava ih o tome šta je demokratija i zašto su oni protiv nje.
Putinove izborne taktike i krađe, pažljivo negovani kult ličnosti, kadrovska politika i teška ruka bivšeg radnika Ministarstva dobrih dela neodoljivo liče na onog našeg ispod lipe.
Ne mogu da zamislim da se u bilo kojoj državi EU dozvoli ovakvo ultimativno istupanje crkve u oblasti politike, a još manje da mu država daje legitimitet slanjem crkvenih saopštenja parlamentarnim odborima.
Supervizor za Brčko Distrikt, Rafi Gregorijan, obustavio je brčanskim poslanicima primanja, počev od januara ove godine. Bolje nisu ni zaslužili.
Na propalestinskim protestima u Briselu, Parizu i Madridu mogla se pročitati i parola Smrt Jevrejima. Postoje ljudi za koje dobar musliman postoji samo u ratu protiv Izraela.
Peščanikov sajt ponovo radi. Sve ostalo je tamo gde je i bilo: policija se ne žuri da otkrije ko je ishakerisao internet-prezentaciju, čiji se auto zabio u kola autorke Svetlane Lukić i jesu li bar nešto utvrdili radiodifuzni eksperti za ometanje emisija.
Štampa je u Sjevernoj Americi, a i šire, na ivici kapitulacije. Direktni krivac za to je, navodno, internet, na kojem je sve džaba i sa kojim je odraslo nekoliko generacija mladih potrošača.
Kriza ni za koga nije šansa, posebno ne za nerazvijenu zemlju sa slabom privredom. I protagonisti Miloševićevog režima su verovali da su sankcije 1990-ih šansa, a videli smo šta je bilo.
Amerikanci očekuju od Vašingtona da uradi nešto brzo, odvažno i dovoljno mudro da nas izvuče iz krize. Ako se ne uradi ništa, ova recesija bi mogla da se vuče godinama.
EU nije voljna da pomogne Ukrajincima, makar onima koji bi da uvedu transparentnost u visoko kriminalizovanu energetsku trgovinu.
U četvrtak, 05. februara, sajt radio emisije Peščanik posetilo je 8000 ljudi, što je, do sada, najveća zabeležena dnevna posećenost sajta www.pescanik.net.
Neko je rekao da samo Amerikanci kažu kako žive u slobodnoj zemlji, a da pri tome nisu ironični. Sada im se pridružio Tadić, rekao je kako su građani u Srbiji slobodni, još im samo preostaje da postanu bogati.
Nuditi stanovniku BiH politiku baziranu na građaninu, a ne ponuditi mu paralelno zadovoljenje kolektivnog nacionalnog interesa grupe kojoj pripada, ravno je političkom samoubistvu.
U srpskoj političkoj tradiciji izgrađen mit da je Narodna skupština „najviši organ vlasti“.
Stasava nova generacija, čija su formativna iskustva uskraćena za boravke u inostranstvu. O posledicama ovog teškog propusta čitamo u crnim novinskim hronikama, a strahujem da ćemo mu razmere uvideti tek u godinama koje dolaze.
U petak, 06.02.2009. u 19h u Centru za kulturnu dekontaminaciju održaće se promocija knjige Pavla Levija, Raspad jugoslavije na filmu – estetika i ideologija u jugoslovenskom i postjugoslovenskom filmu.
Iako nepravosnažna, ova osuda imaće dalekosežne posledice na buduće aktivnosti nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, a pre svega nekažnjivošću i suočavanjem sa prošlošću. Ovakvim stavom suda negira se pravo svih da otvaraju pitanja prošlosti, izvršenih ratnih zločina i učesnika u njima.
Mislim da je vreme da se povede otvorena debata o tome gde je “Danas” danas, šta se od njega očekuje i kako mu pomoći da iskoristi tanku šansu da ispliva iz mulja glajhšaltovane režimske štampe po ukusu Tadića i njegovih “mudrih” i državotvornih savetnika.
Ovaj tekst nije o rušenju Peščanika, bilo ih je mnogo, kvalitetnih i sadržajnih. Ovo je tekst o Predsedniku. Nema potrebe da ga imenujem, pošto je on predsednik svega: države, Vlade, koalicije, možda i kućnog saveta.
Status kandidata za članstvo u EU bi preokrenuo negativne trendove u Srbiji. Potrebno je da ne samo političke elite, već i lokalne samouprave i građani udruže energiju za postizanje konsenzusa o neupitnom kursu Srbije ka Evropi.
Koncept banalnosti zla Hane Arent je toliko poznat, da je teško prisetiti se koliko je bio kontroverzan kada ga je prvi put upotrebila.
Obama po svemu sudeći nije mnogo razmišljao o spoljnoj politici. Uzevši u obzir probleme koji ga čekaju u zemlji, malo ko može da ga krivi za to što se privremeno koncentriše na domaće teme.
Kada ekonomija tone u depresiju, vlade mogu da pokušaju da primene četiri načina na koja bi stopa zaposlenosti bila vraćena na normalu, a proizvodnja na „potencijalni“ nivo. Nazovimo ih fiskalna politika, kreditna politika, monetarna politika i inflacija.
Obamin projekat nije ništa drugo do pokušaj da se oživi koncept liberalizma koji je važio pre sedamdestih.
Šta je to što tako različite ljude, različitog obrazovanja, uverenja i kućnog vaspitanja, tako brzo pretvori u političke ništarije?
Srbiji nije dovoljan običan lek, nego joj je potrebna operacija, jer ni dužinu ni dubinu trenutnih turbulencija i neizvesnosti na tržištu niko ne može, ni približno, da predvidi.
“Kao Srbin ne osećam ni najmanje nikakvu odgovornost za to što se desilo u Srebrenici i svoju ću decu učiti isto tako. Nikakav udžbenik neće uspeti da im ispere mozak! … Srbija je potpuno čista i nema nikakvog razloga da se bilo kome izvinjava!“
Kako su nastala ova, da kažem, nova čitanja „Filosofije palanke“ Radomira Konstantinovića, u stvari, ova najnovija? Šta je bio njihov motiv, a šta uzrok? Motiv je šesto izdanje ovog, po mom mišljenju, najznačajnijeg dela naše filozofije u XX veku.